Dalal Midhat

And in this crazy life, and through these crazy times
It's you, it's you, you make me sing
You're every line, you're every word, you're everything

Happy 14th Birthday 🎂🎂🎂

💔

Eid Al Adha Mubarak to my family and friends around the globe ❤️ Bajrambarečola dragi moji.

Poem 809

Unable are the Loved to die
For Love is Immortality,
Nay, it is Deity

Unable they that love to die
For Love reforms Vitality
Into Divinity.

Emily Dickinson

Iman Midhat 01.01.2015.-01.01.2023 ❤️

Happily Ever After ❤️ Berin & Ana’s wedding 🔐 styling makeup

“Summer night – even the stars are whispering to each other.”
— Kobayashi Issa
💪🏽

"Weight loss doesn't begin in the gym with a dumb bell; it starts in your head with a decision." Toni Sorenson

.t_ .official .ba

Uskoro na blogu: Kako sam se sa 108 kg u trudnoći😵‍💫vratila na kilažu iz srednje škole uz inzulinsku rezistenciju i njene prateće dijagnoze?

Već sam pisala o tome koji su najčešći razlozi za IR, i da najčešće nismo krivi za ovaj poremećaj, tačnije da debljina može biti i uzrok i posljedica inzulinske rezistencije ali u zadnje vrijeme mi se javlja sve više ljudi koji su IR dobili nakon epidemije koronavirusa, zbog manjka fizičke aktivnosti, zbog velikog stresa zbog kojeg su jeli velike količine fast food hrane ili pili alkohol. Također morali smo biti zatvoreni i raditi od kuće, djeca su išla u online školu pa se dosta djece udebljalo u tom periodu.

Kanadski doktor Jason Fung inzulinsku rezistenciju opisuje kao svjevrsnu alergiju na šećer, odnosno na kalorije. Ćelije tijela su toliko pune energije u sebi da ne žele više da prime i prerađuju šećer jer im je dosta svega. Jedan od klasičnih simptoma inzulinske rezistencije je strašno debljanje u regiji stomaka, veliki stomak, masne naslage na stomaku, grudima, oko unutrašnjih organa – debljina tipa jabuke. Ako nam na ultrazvučnom pregledu otkriju masnu jetru – što masnija jetra to veći stepen inzulinske rezistencije. Povećani trigliceridi, ukupni holesterol, krvni pritisak – jedni su od pokazatelja inzulinske rezistencije.

Uzrok inzulinske rezistencije često su i stroge dijete – zbog kojih se nađemo u začaranom krugu iz kojeg se veoma teško izlazi čak i uz terapiju.
Zašto sam prestala piti terapiju i kako sam došla do rezultata? Šta se dešavalo sa retenzijom vode i mojom kožom? Kako je na mene djelovao povremeni post? Šta mi pomaže kod hipoglikemije poslije treninga? Koja vrsta treninga ima najbolje rezultate? Pisaću o tome uskoro na blogu gdje će se naći i savjeti ljudi koji su mi pomogli da u cijelom procesu, koji još traje, ostanem zdrava. Hvala & .official ❤️❤️❤️

P.S. sjajni topovi za trening koje vidite na slikama možete naći na profilu ❤️🙏 nokti

Ja imam samo mali plan…

Da idem na dva, tri mini odmora.

I da živim.

I volim.

Treniram, plivam i uživam u ljetu.

I malim izletima u čari hedonizma al ne pretjerano, jer imam strogog trenera.

Da gledam češće u nebo a manje u ljude.

Osim ako su ti ljudi nebo.

Da mi prijatelji na slici ulove osmijeh, a ne da ga namjestim za sliku.

Da se što više grlim, iako to ne znam.

Da sanjam.

Da May držim za ruku.

Da ne zaplačem baš svaki put kad me podsjeti na sestru.

Da pjevam, stvaram i dišem bez pritiska.

Da udahnem sve što mi je namijenjeno.

Da rastem.

Eto to bih.

Ovo ljeto.

“MAK”

#2022 ❤️

Još uvijek me kroz život vodi tvoja ruka. Još uvijek mi ljudi pričaju o tvojoj dobroti, hrabrosti i plemenitoj duši kakvu samo rijetki imaju. Još uvijek u mojim grudima kuca tvoje srce i pažljivo biram put kakav bi ti za mene birao.
Until we meet again ❤️
Mohammed Abdelmoneim Midhat 29.04.2013.-29.04.2022.

No friendship is an accident." - O. Henry

I'm not anti-social, I'm selectively social 😜 Hair .dioparadiso, brows & lashes , clothes .t_ , body and soul & ❤️

Sjećam se dobro tog prevrućeg dana. Negdje tamo daleko, iza sedam mora, iza sedam gora, daleko od kuće i mojih najdražih. Iman je imala 11 godina i javila se na poziv. Bol na njenom licu nikada neću zaboraviti, odložena slušalica, plače. Mama uzima slušalicu, znam da se nešto dogodilo, pita da li su sigurni da u to, plače. Imam 10 godina i pokušavam shvatiti šta se dešava. Zapitkujem sestru i mamu dok gledam užas na njihovim licima. Jun je, 92. godina, i upravo su nam javili da je Adi poginuo. Mamin mlađi brat. Moj jedini daidža.

Od tog trenutka, jedino što je stalno u mom životu, jedina konstanta je...nedostajanje. Sva sjećanja od prije toga su iščezla i zaboravila sam skoro sve što se dešavalo prije toga. Pokušala sam da pokupim komadiće mog porušenog svijeta i da ga izgradim opet. Kao što dijete gradi kulu od karata i sretno je taman onoliko vremena dok ne naiđe prvi lagani povjetarac i sruši je. I kreće ispočetka. Kartu po kartu. Uporno, iz onog dječjeg inata. Vjerujući da će jednom kula da stoji, duže od nekoliko minuta. Da će je neka nevidljiva sila štititi, da se ne sruši opet.

Najgore sam podnijela to prvo nedostajanje, valjda zato što se desilo dok sam još bila dijete. Duboko u sebi sam vjerovala da to nije tačno, da mora da je neka greška. U to sam vjerovala sve dok sam bila daleko od kuće. Kada smo se vratili, vidjela sam ga svugdje. U svakom muškarcu kojeg sretnem a podsjeća na njega. Priviđao mi se. Moje odbijanje situacije se nastavilo, izbjegavala sam mu ići na mezar jer nisam mogla da prihvatim da se on nalazi tu. Odbijala sam ići do naše porodične kuće jer je poginuo blizu nje. Nisam željela ni da prođem pored. Kao da će to promijeniti činjenicu da ga više nema.

Nedostajanje...počelo je kada sam imala deset godina, i nikad nije prestalo. Nedostajao mi je dom, moja rodbina, moji prijatelji, škola, moje stvari, moj život...koji sam nastavila graditi na drugim mjestima prilagođavajući se poput kameleona okruženju u kojem se nalazim. Od silnog nedostajanja ljudi obole. Onda kreću bolesti, smrti, i još nedostajanja. Pokušaš s drugačijim špilovima karata, neke su glatke, one moderne plastične, koje u sebi nemaju ništa, onda izvadiš one stare papirne ili kartonske čija svaka poderotina nosi sjećanje na partije Remija sa sestrom i tatom misleći da će kula biti stabilnija. Slažeš svoju kulu iznova. Moliš Boga za što duže razmake između rušenja. Nikad ne naučiš živjeti s tolikim nedostajanjem. Najgore je što zaboravljaš kako su mirisali. Mirišeš karte. Moliš se da ih sanjaš.

Gradiš kulu od karata a između rušenja se smiješ. Diviš se visini kule, njenoj veličini, satima potrošenim na njenu gradnju. Pokušavaš da živiš između datuma. Onih bitnih datuma. Dana kada su došli na svijet, i kada su otišli...između svih praznika za koje ih nema. Vadiš jelku, ukrašavaš je, vraćaš ukrase u kutiju, pakuješ se na more, putuješ, vraćaš ljetne stvari u vakumirane vreće, vadiš zimske. Jelka.

Adnan Hadžihasanović 18.01.1962. - 09.06.1992.

“And the days are not full enough
And the nights are not full enough
And life slips by like a field mouse
Not shaking the grass.”

Ezra Pound

01.01.2015.-01.01.2022. ❤️