Virtaona

Malo je reći da sam još sad pod dojmom.

Jer sinoć smo pričale.

I o pisanju😊

A najviše o klimi koja nam napokon omogućava da budemo što god poželimo biti.

Ili još bolje, tko god poželimo biti.

I kako da taman i da nam neka edukacija, tečaj, usavršavanje ne donese nikakvu poslovnu promjenu, ona nas svakako mijenja.

Nabolje.

Obogaćuje nas.

I osnažuje.

I proširuje nam vidike.

Divanile smo mi i o tome koliko je vrijedno u masi istih biti drugačiji.

I o tome kad miriše na djetinjstvo i o tome što reći susjedima, poštaru i tvojoj mami😉

Kad pitaju kako si se usudila.

I bilo nam je premalo vremena

Za toliko mnogo emocija.

Pa naprosto ne stigoh

Izreći najvažnije.

Da pisati može svatko

Ali osjećati baš i ne.

I da za vas, drage moje💕
uopće nema sumnje da ćete ispisati neke pravo velike priče.

„U modi nisu više mudante i majice, u modi su prezervativi.“

Tako ili nekako slično glasila je meni najkontroverznija reklama iz mojeg djetinjstva.

Danas je u modi, kaže prodavačica iz Lidla, svađanje s kupcima.

Opa, bato, znači nema više labavo?

Taman kad sam pomislila kako smo poduzeli ama baš sve kako bismo otjerali i posljednjeg naivca koji je od svih zemalja na svijetu odlučio ljetovati baš u našoj, doznajem da još uvijek nismo ispraznili cijel šaržer.

Odoh staviti ručnik pokraj ležaljke na „privatnoj“ plaži.

Nema smisla da budem modno neosviještena.

A vi, kako te?

Prvi ozbiljniji dečko moje mame silno je želio postati pilot.

No, imao je urođenu, tada neizlječivu manu oka, zbog koje je o karijeri pilota mogao samo sanjati.

Iako su mu s raznih strana nudili različite druge poslove i savjetovali da se ne zanosi neostvarivim snovima, on od svog najvećeg nije želio odustati.

Dugo je i uporno tražio način kako da ispravi svoj vid, istražujući sve moguće opcije koje su u ono doba bile vrlo ograničene, sve dok nije naletio na priručnik s vježbama za oči, ni više ni manje nego na kineskom jeziku.

Nikakav problem, zaključio je. Naučit ću kineski.

Ekipa mu se smijala, izvlačila ga van, na sve mile i nemile načine pokušavala mu dokazati kako to što radi predstavlja ozbiljan gubitak vremena, no dečko s periferije nije se dao smesti.

Naučio je kineski.

Toliko koliko mu je trebalo da razumije pročitano.

Nakon toga je primjenjujući vježbe iz njega, danima, mjesecima, uspio postići savršen vid.

I tako je jednog dana, na oduševljenje gospođe punice, po moju mamu došao u pilotskoj uniformi.

Za ovu je toplu, ljudsku priču zaslužan.

Jedino i isključivo predani rad.

Upornost i dosljednost.

Fokusiranost na cilj.

Neobeshrabrenost preprekama u smislu kritika, mišljenja drugih, početnih neuspjeha ili perioda bez napretka.

Jedna želja.

Jedan cilj.

Kako bi zaista samo nebo bilo granica.

A lijepo sam rekla da više neću čitati portale.

Čak ni Index.hr. po meni primjer nezavisnog, istraživačkog novinarstva u Hrvatskoj.

Naslov je dakle „Zašto sam se školovala kad manikeru daju ovoliku plaću?“

Uh, uh i opet uh.

Iz teksta je vidljivo da su sporne dvije stvari:

1. Plaća koju xy salon nudi za osobu koja bi se (samo) bavila manikurom i pedikurom.
2. Kako smo dozvolili da nokti postanu takav luksuz, i cjenovno i vremenski s obzirom da se termin navodno čeka i po mjesec dana.

Osobno mi je sporno što akademska članica zajednice ne poznaje zakon ponude i potražnje.

Sporno mi je što je potpuno nesvjesna okruženja u kojem živi, a na čije je upitne prioritete do zla Boga dosadno trošiti vrijeme.

I ono najgore, što u nastojanju da uzdigne sebe, ima potrebu omalovažiti druge.

Pa se sve pitam hoćemo li ikada prestati patiti od lažne veličine i naprosto priznati da iako smatramo da zaslužujemo više, uvijek netko nekome vrijedi još više.

I da uvijek možemo, stignemo, naučiti to nešto što tržište traži.

Pa čak i više p**a.

I da nas diploma u tome ne bi trebala sprječavati.

Čak dapače.

Svi viču znam ovo, znam ono (i kad stvarno znaju, ali i onda kad baš i ne znaju), a ti kažeš ja samo pišem"; kaže mi potencijalna klijentica.

I nastavlja: "Zato sam ti se i javila, želim raditi s iskrenim i neposrednim ljudima."

I to nije sve čime me oduševila. Oduševila me je i odlukom da ne nastavi obiteljski biznis iz jednostavnog razloga što njihovi proizvodi ne rezoniraju s njom. A onda naravno ne rezoniraju ni s njezinom ciljnom publikom.

Moja će Marta uskoro lansirati svoju vlastitu kolekciju prirodnih proizvoda za njegu kože s ciljanim problemima pri čemu će naglasak biti na održivoj ljepoti.

Mlada mama, ali stara duša💖

O svojoj kozmetici kaže: "Želim preokrenuti narative o ljepoti i pomoći ženama da prepoznaju svoju kožu kao dragocjen dio njihove osobne povijesti. Moji proizvodi potiču prirodne procese kože i njeguju je s poštovanjem prema njenim jedinstvenim potrebama. Kroz snažnu predanost kvaliteti, prirodnosti i transparentnosti, nastojim osnažiti žene da vole i prihvate svoju kožu, umjesto da je prilagođavaju nerealnim standardima."

Hvala ti 🙏, draga Marta Fabris, što ne njeguješ samo kožu, već i one svoje najdragocjenije unutrašnje vrijednosti. I što si za svoju suputnicu izabrala baš mene.
I hvala ti što znaš da se neke pobjede dobivaju na juriš, a neke izvojevaju kroz mala vrata.

Koja u pravilu uvijek vode do neslućenih visina.

Taman kakve si zaslužila💪

Na putu je nova posada."

Kao da ništa nije bilo.

Puj, pike, ne važi.

A mene stisnulo oko srca, pa se sve bojim udahnuti.

I pitam se tko je tu lud, no u jedno sam sigurna. I to ne od danas.

Samo smo brojevi na njihovoj zbrajalici.

Pošalju vijenac, objave čitulju i nemušto sroče srcedrapajuću objavu na društvenim mrežama.

I stisnu "next"

Da nam sezona ne trpi.

Jer tko će utovljavati zadrigle niškoristi do idućeg ljeta.

Moj tata Branko.

Od milja Bane🥰

Da postoji dovoljno velika zastava, on bi je danas preko cijele zgrade izvjesio.

A ispod nje Dinamovu, naravno😉

Jer tata je navodno bio perspektivan nogometaš, no poziv u vojsku srušio je sve
njegove sportske snove.

Zahvaljujući ocu njegove tadašnje cure koji nešto nije šmekao dečka iz Gundulićeve, "zapala" ga je mornarica. I dan danas kuka kako je
tadašnjoj državi poklonio 2 godine života.

Najbolje, naravno.

Toliko se trudi da mi prenese to domoljublje da mi više čak nije ni iritantno već beskrajno zabavno.

I ne zamjeram mu.

Ako nešto nekad nisi smio, onda kad dođe dan da napokon smiješ, imaš neopisivu i pomalo pretjeranu potrebu nadoknaditi propušteno.

Legitimno.

Tako ćemo i mi koji slične emocije gajimo prema nekim životnim, manje apstraktnim idealima, možda jednog dana neumjereno uživati u plodovima svoga rada.

A do tad...
Pošto parizer, teta🤗

Slobodno mi preglumljujete i servirate pogrešne informacije.
Sve dok od toga nema baš nikakve štete.
Ni za koga.
Jer ovo siva, nepatvorena realnost polako, ali sigurno udara na psihu.

Mislim da je ovo jedno 4. put da gledam "Crno-bijeli svijet."
I sigurna sam da ću ga pogledati barem još toliko p**a.
I uopće me ne zanimaju kritike na račun serije.

Ni što se u njoj beskrajno forsiraju tada aktualni događaji.
Ni što su se Kulenoviću pomiješale godine.
Ni što Debbie Harry navodno govori engleski naglaskom ukrajinske prostitutke.
Ni što serija predstavlja tek neuspjeli pokušaj da se dostigne slava maestralne „Grlom u jagode“ ili „Boljeg života“

Mene zanima atmosfera.
I glazba.
Paraf, Animatori, Pankrti😍
I ta moda 80-tih.
Željna sam tog urbanog štiha.
I bolno mi nedostaje taj jezik.

„Hvala“, „Molim“ i „Ljubim ruke“
I taj „kaj“ što ga ne čuh već 25 godina.
I baš volim biti nostalgična.
I točno trebam kruha i igara.

Zato, slobodno mi preglumljujete.

Jer sve je bolje od ovih 150 nijansi sive.
Za koje nas uvjeravaju kako su najbolje što je iz „mraka“ moglo proizaći.
Pritom zaboravljajući da znamo čitati. A skloni smo i zbrojiti tu i tamo.
I dva i dva, ali i puno veće iznose. Koje moramo iskeširati, naravno.

I zato, lepo bismo prosili, nemojte nam više pomagati😉

Navikli smo mi na par-nepar.

U vrijeme dok sam ja upisivala srednju školu taman je nestajao tzv. Šuvarov školski sustav i u grad su se vratile gimnazije.
No, mi smo Križanićevu iliti II. gimnaziju oduvijek i zauvijek zvali naprosto "Kultura".

"Kultura", odnosno ono što je od nje ostalo, zaslužna je za sve moje današnje ljubavi.

Pa tako i za film.

Neki su me filmovi ostavili bez teksta.

Neki su mi glumci obilježili odrastanje.

Dečko sa slike uspio je i jedno i drugo.

Glumački virtuoz.
Jednostavan u svoj svojoj veličini.
Skroman u toj svili i kadifi.
Nestvarno talentirana, topla bosanska duša.

Ugledah ga slučajno, očajnički tražeći hlad pod beogradskim lipama.
Na malo što i na malo koga mi još srce ubrza.
Ali na Glogija, nepogrešivo.

Film „Nebeska udica“, apsolutno remek-djelo srpske kinematografije, Glogovac i ekipa pristali su snimiti usprkos neizvjesnom honoraru, a filmu je za dlaku izmaknuo Oscar za najbolji film van engleskog govornog područja. Snimljen nedugo nakon bombardiranja Srbije 1999. godine, predstavlja priču o zajedništvu, prkosu i težnji da se iz onih najgorih trenutaka pokuša izvući ono najbolje moguće.

Njegova se rečenica: „Sine, znaš ti kako se postaje pravi šampion? Izađeš na teren kad je najteže – i pobediš“ i danas koristi kao inspiracija za hrabrost, upornost i odlučnost u suočavanju s izazovima.

Hvala ti, maestro, na njoj.

I na podsjetniku da sve prolazi, samo prva klasa ostaje.

Zauvijek uklesana u kamen.

Gledam Netflix.

O još kako😉

Navečer kad se sve smiri, uz kokice i Tomeka.

Pivo, da ne bi zabune bilo😊

Ne razumijem se u kadriranje, montažu, kameru, scenu..

Al' se guess what, razumijem u emociju.

Na preporuku prijateljice pogledah "Mrs. Harris Goes to Paris"

Film vjerojatno nema značajniju umjetničku vrijednost, ali za mene je on čista radost.

U njemu mirišu ruže, onako kako više ne mirišu nigdje. Ni ruže ni bilo što drugo.

I posteljina gdje šuška.

Bajka, onaj šareni vrtuljak s konjićima i šećerna vuna.

Priča o ostvarenju jednog sna.

O puno malih i teških koraka na putu do cilja.

O djetinjem srcu i naivnosti.

Ali i o haljini, ljudi.

Onakvoj kakve se više ne rade.

Ni po mjeri ni bez nje.

O cvijeću i odanosti.

Bože, kakav je to savršen spoj.

Za sanjare poput nas 💕

P.S. O filmovima, bajkama, ali i stvarnom životu, pišem. Tvojim ili svojim glasom.

Šifra: Jane

Pratio si me kroz sve putešestvije moje prve godine poduzetništva
Dežurao solidarno ispod mog radnog stola
Trpio glad, silu i sate bez maženja
Pritom me naučivši:
Strpljivosti
Vjeri u sebe
I beskrajnoj odanosti

A ja tebe samo:
Kako da nekome postaneš
Sve ono što mu nedostaje.

Neka ti je lagodno i toplo
Tamo gdje ideš
I neka te samo dobro hrane
I maze.

A ti ćeš im vratiti.
Onako kako samo ti znaš.

Do nekih novih avantura
U kojim ćeš mi ponovno pokazati
Koliko vrijedim
Za slučaj da zaboravim.

Tebi i tvom korisniku.
Neka je samo nebo granica

✨Copywriter – što on zapravo radi, blog by ANA POSTRUŽNIK ĐAKULOVIĆ.✨

Anin profil ➡ https://mojprofil.hr/profil/virtaona-ana-postruznik

Copywriter kreira privlačne prodajne tekstove kako bi promovirao određeni proizvod ili uslugu u svrhu prodaje. Dakle, njegov je krajnji cilj ostvarivanje prodaje. No, osim što piše, copywriter i:

➡Istražuje tržište
➡Sluša
➡Editira i korigira
➡Pronalazi odgovarajuće slike
➡Planira i implementira

Evo nekoliko konkretnih zadataka koje obično rješava copywriter:

✅Pisanje reklamnih tekstova
✅Kreiranje sadržaja za web stranice
✅Pisanje e-mailova u marketinške svrhe
✅Kreiranje sadržaja za društvene mreže
✅Pisanje sadržaja za SEO

➡ Cijeli blog pročitajte na linku https://mojprofil.hr/blog/copywriter-sto-on-zapravo-radi/.🔗

https://virtaona.com/copywriter-sto-on-zapravo-radi/

Copywriter - što on zapravo radi? | Virtaona Saznajte koje sve poslove obavlja copywriter, koje vještine su mu potrebne i kako njegova uloga doprinosi uspjehu marketinških kampanja.

Bu frke, bu sr... 😉, ali ne da mi mira već danima.

Što samo znači da pod hitno mora van😁

Naime, u našoj je kući pantalone nosila majka.

Ne zavaravajmo se da je to bilo zato što je to željela, već isključivo zato što je netko morao.
Ona je držala kasu, moderirala majstore, mesare, dostavljača, išla u nabavku, rješavala administraciju, kuhala, radila u smjenama.

Imateljica jednog imaginarnog muža i dvije tinejdžerice.

Žena je to koja i danas u svojim ranim 70-im sama postavlja knauf i lijepi pločice.
I ponekad onako u šali kaže: "Šta ću kad nemam muško, pa sve moram sama."

Ne propuštam taj šlagvort, pa se nadovežem: "Neka, mama, ovako je jeftinije😊"
Pa se dugo i grleno smijemo.

Još jedna žena koja je mislila da se tak' šika.

Jer ebeš ga, tko je mogao tih nekih godina prošlog stoljeća odlučiti da ne bi.

Bio nešto što se samo po sebi podrazumijeva.

Jer zamisli da se ne ostvariš kao majka.

I odlučiš npr. putovati. Ili ganjati karijeru.

Ili ne daj Bože jednostavno biti.

Ima li većeg grijeha?

Sa tih svojih malo godina nije znala

Da uvijek imamo pravo izbora.

I da je izbor i ako ne izabereš.

I da neki savjeti nisu dobronamjerni, ma koliko dobronamjerno zvuče.

I da je u redu ako umjesto djeteta odlučiš imati 4 mačke i kanarinca.

Ili nemati ništa od navedenog.

I zna li se ima li ikakve šanse da nam nadzorni organi izađu iz maternice?

Ikada.

www.linkedin.com

Uvijek s posebnim guštom pišem za Časopis Poduzetnik

Da me je barem netko pripremio na poduzetništvo Poduzetništvo je poput vožnje po nepoznatom terenu bez GPS-a ili karte. Možete biti potpuno neiskusni ili već imati neko iskustvo...

Čast mi i je i ovoga p**a biti dio priče Časopis Poduzetnik

Kako izgraditi povjerenje u odnosu s virtualnim asistentom Kako nadrasti sumnje i izgraditi povjerenje u odnosu s virtualnim asistentom, kako što bolje odgovoriti na potrebe klijenata...

https://mojprofil.hr/blog/kako-sam-odusevila-vlasnika-agencije-za-iznajmljivanje-apartmana-zasto-ne-bih-i-vas/

Hvala Moj Profil na prilici da podijelim jednu od svojih priča🥰🙏

Kako sam oduševila vlasnika agencije za iznajmljivanje apartmana. Zašto ne bih i Vas - MojProfil internet portal Ovako je tekst za opis apartmana glasio PRIJE moje intervencije: Tražite li savršeno mjesto za odmor ili poslovni put u Zagrebu? Ne tražite dalje, jer imamo idealno rješenje za vas! Naš stan na dan je mali dragulj u srcu grada, koji vam nudi sve što vam treba za ugodan i […]

Sve što ste me eventualno željeli pitati o mom poslu, a niste se usudili:

Jesu li virtualni asistenti stvarne osobe? - PODUZETNIK Jesu li virtualni asistenti ljudi - sve što ste ikad željeli znati o virtualnim asistentima (a niste se usudili pitati).

Ovako je to zvučalo na Rivista.hr:

https://www.rivista.hr/zivot/sto-ce-selo-reci-iliti-strah-od-tudeg-misljenja

Hvala od ❤️ Rivista na prilici da budem gostujući pisac.

Što će selo reći iliti strah od tuđeg mišljenja Jesi li sigurna? A što će nam susjedi reći? Misliš da je to dobar izbor? A ne znam baš, ja bi' na tvom mjestu još malo razmislila...

Ne mogu si pomoći. Iliti što bi rekao jedan moj sad već pok. susjed: „Pa i ja sam samo čovjek“.

Elem..Svi koji me poznaju znaju da osim svoje najbliže familije i prijatelja, najviše volem Balaševića.

I Severinu.

Još od prve zračne😊puse koju mi je na selačkoj rivi poslala neke davne 90 i neke.

Prije svega onoga što ju je obilježilo na način koji nijedna žena, a ni muškarac, ne zaslužuje.

Nema što joj nisu radili, a mogla bih kronološki navesti baš svaku gnjusobu koju jesu.
I bilo bi ih daleko više nego što ijedno biće može podnijeti.

Zato neću.

Ja koja sam se jednom udala i jednom razvela pritom misleći kako nikome na svijetu nije teže predati dijete onda kada je to sud odredio, a ne onda kada bi dijete to željelo, osjećam neopisivu potrebu javno se ispričati zbog svoje naivnosti, ali i sebičnosti.

Oprosti mi, Seve, nisam mogla ni sanjati kroz što sve jedna žena može proći.

Može i muškarac, naravno, ali ovo nije priča o muškarcu.
Odnosno, neposredno i jest, no na poslovnim mrežama treba, jel'te, biti dostojanstven i fin.

A znaš li zašto ti to rade?

Samo zato što si se usudila. Biti svoja, biti drčna, podviknuti, pobuniti se.

Plesati, pjevati, smijati se. Ne spuštati pogled, ne kukati ni naricati.

Jer zamisli, "nisi mala ni nemoćna ženica". Što bi li tek bilo da jesi🤔?

Oprostili bi oni tebi i video uradak (kao da se nitko nikad nije seksao i snimao), pogrešna krvna zrnca (pa kako ih nisi sve zamijenila za prava), udaju u krivoj crkvi (zašto, pobogu, baš u toj), ali jedno ti dok su živi ne mogu oprostiti.

To što se usudiš. I taman kad pomisle da više ne možeš, a ti se opet usudiš.

A usudiš se SVE.

I NEKA.

Tvoja vjerna obožavateljica

P.S. Svi stavovi iz posta su posve osobni, a svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je namjerna.

ŽENA BI TREBALA...

Jesi li primijetila kako nas od malih nogu indoktriniraju raznoraznim kondicionalima od kojih je najpoznatiji, a meni ujedno i najiritantniji onaj “trebala bi"?

Obično kreće od “trebala bi imati dugu kosu” jer je naprosto sve djevojčice imaju, a ne postoji nište bitnije od toga da se uklopiš.

Ne strši je valjda 11. Božja zapovijed.

Pa onda oni modni savjeti o tome kako se odijevati i što s čim kombinirati, a što nikako ne.

Nedavno sam naišla na članak o tome kako izgledati dotjeranije, pa između ostalog piše kako uvijek TREBA nositi monokromatske kombinacije jer time postižemo pročišćen i uredan izgled.

Što kao ako na sebi imam više od jedne boje izgledam neuredno? Po čijim to točno kriterijima?

Ja nisam nikakav modni guru (iako mi je moda iznimno važna i oduvijek joj posvjećujem dosta pažnje), ali srećom imam urođeni smisao za lijepo i s lakoćom stiliziram.

Zato ću s Tobom rado podijeliti sve male tajne velikih majstora odijevanja koje možeš, ali i ne moraš primijeniti.

Ako ne znaš što bi i za koju priliku odjenula ili Ti se kao i većini žena čini da nemaš što za obući, a pritom Ti je ormar naravno pun kao šipak, javi mi se za savjet ili čak druženje pred Tvojim “praznim” ormarom.

Mogu ti pomoći uštedjeti vrijeme, ali i novac tako što ću za Tebe kreirati kapsulnu garderobu i pročistiti Tvoj ormar od stvari koje teško kombiniraš ili nisi obukla dulje od godinu dana.

I znaš što joj možemo? Možemo otići u shopping po “baš tu jednu haljinu koju si željela čitav svoj život”.

Ma šta jednu; dvije, tri. Nek' ide život.

I obećajem; nikad Ti neću reći da bi nešto trebala iz jednostavnog razloga što smatram da nitko ništa ne bi trebao, osim ako to sam ne želi.

Što bi rekla slavna Coco Chanel: “Žena bi trebala biti dvije stvari: tko i što god želi”.

https://www.linkedin.com/posts/activity-7100810558504902656-yOXw?utm_source=share&utm_medium=member_desktop