Petar Repušić

Malo o važnosti pozicioniranja tijekom izvedbe vježbi sa otporom.

Jako često u radu sa klijentima mi se dogodi da, usljed nekakve nelagode ili smetnje, samo malom promjenom pozicije otklonimo nelagodu i treniramo bez smetnji.

Ukratko o smanjenju/povećanju tjelesne mase. Postoji još puno stvari koje se mogu nadodati, ovo su neke osnovne u svrhu razumijevanja.

Postoji još faktora koji će diktirati kako idealno pristupiti poboljšanju tjelesne kompozicije (dob,bavite li se sportom ili ne, zdravstveni status, morfološki status i drugo).

Kontrola prosjeka vage na tjednoj bazi može biti od koristi da vidite jeste li na dobrom putu (vrijednosti vage fluktuiraju na dnevnoj bazi, zato je bolje korisiti prosjeke i pratiti trend kretanja vrijednosti).

U srednjoj školi opasna supstanca, danas znamo malo više.

Ko hanzaplast se zaljepila

Daleko daleko iza devet sela daleko sam ja

U konteksu hipertrofije puni ROM je generalno superirorniji od parcijalnih ponavljanja. Međutim, ako se parcijalna ponavljanja izvode u istegnutim pozicijama (video 2) stimulirati ćemo hipertrofiju u gotovo istoj mjeri, uz pretpostavku da su odrađene serije dovoljno intenzivne. Štoviše, parcijalno “mid-range” opterećivanje biti će odličan alat u nekim situacijama, npr. u slučaju patelarne tendinopatije.

Parcijalna ponavljanja izvan istegnutih pozicija pokazala su se inferiorna u konteksu hipertrofije (video 3) u odnosu na puni opseg, ali su bolji izbor ako primjerice govorimo o specifičnom razvoju snage vertikalnog skoka.

Kontekst je ključ, a vježbe su samo alati koji ne znače ništa ako plan i program nije odgovarajući.

🧗🏻😌